Blog
nedjelja, studeni 9, 2008
Po Komni se svako toliko nailazi na ostatke građevina iz Prvoga svjetskog rata ili razdoblja talijanske vlasti po Rapalskom sporazumu. Ovaj bunker na slici nalazi se na Bogatinskom sedlu a izgradila ga je talijanske vojska između dva svjetska rata za kontrolu granice koja je prolazila ovim sedlom.



Pogled sa sedla na cjelokupni put dolinom Gracija, opisan fotografijama u protekla dva nastavka priče o ovom kraju, sve do doma na Komni koji se ovdje vidi kao sitan četvrtasti objekt koji strši iznad šumovitog ruba negdje uz desni rub fotografije.
 


Tu se vidi Bogatin lijevo i sedlo pod njim desno s ovog puta s gornje fotografije.



Detalj s puta po Graciji. Ariši svjetlucaju jesenskim bojama.



Fotografijom Tičarice i Zelenica snimljenom ispred doma na Komni opraštamo se od ovog kraja.

fotodean @ 23:00 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 2, 2008
Među najboljim panoramskim točkama na području Komne su vrhovi Bogatin, na fotografiji u prvom planu ili njegov susjed Mahavšček (2008 m). Bogatin je vitkiji a padine pod vrhom su vrlo strme. S Bogatina se može pratiti cijeli put od doma na Komni, vidi se Bohinjsko jezero iza doma, skupina planina oko Triglava, Dolina triglavskih jezera...



U pokušaju dočaravanja pogleda s vrha objavljujem niže niz fotografija. Na prvoj je Bogatinsko sedlo pod vrhom preko kojeg prolazi put oko sredine kadra. U desnom gornjem kutu je kamenita Lanževica (2003m).



Ovdje je Mahavšček, prvi Bogatinov susjed. Koga zanima kako izgledaju ova dva vrha iz daljine može radoznalosti udovoljiti na postu pod nazivom "Vogel ljeti 2".



Na sljedećoj fotografiji vidi se cjelokupni masiv Donjih bohinjskih planina koji se pruža od našeg vrha prema jugu i dalje na istok. Najviši vrh nadesno je Rodica. Skijalište Vogel je nešto više od sredine fotografije s lijeve strane, pod udaljenim grebenima i vrhovima.



Po sredini ove fotografije se dijagonalno proteže Dolina triglavskih jezera. Obrubljuje je s desne strane Tičarica i Zelnarica sa siparima u podnožjima, Kanjavec na dnu doline a sa lijeve strane Greben Velikog i Malog špičja. Primamidalni vrh Triglava viri u daljini između dva sloja oblaka desno.



Triglav, Kanjavec i Zelnarice još malo približeni.



Priča o Komni još ne završava.
fotodean @ 23:00 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Komna je područje u Julijskim Alpama, zapadno od Bohinjskog jezera. Polazište za većinu tura po Komni je ovdašnji dom na visini od 1520 metara. Ovdje se vidi blizu desnog ruba fotografije. U pozadini su s lijeve strane planine Tičarica i Zelnarica u nastavku koje se poput zida uzdižu s istočne strane doline Triglavskih jezera.



Slična fotografija iz malo drukčijeg kuta. Točno iznad doma, u daljini je jedva nazire zasniježeni vrh Triglava.



Dom iz neposredne blizine. Nalazi se na rubu visoravni pa pogled iz blagovaonice i dijela soba pada na Bohinjsko jezero gotovo izravno ispod doma. Najčešći smjer uspona do doma je s parkirališta kod slapa Savica stazom sa 48 serpentina građenom za vrijeme Prvoga svjetskoga rata.



Ako se krene putem prema istoku za 15 minuta stiže se do Koče pod Bogatinom (1513 m). Ovaj planinarski dom (u kući na fotografiji krajnje desno) sagrađen je u jednoj od građevina velikog vojnog logora kojeg je ovdje podigla austrougarska vojska za Prvoga svjetskog rata. Logor je služio kao pozadinska baza i ratna bolnica. U petnaestak baraka bilo je nekoliko tisuća vojnika, zdravih i bolesnih. Na fotografiji je u pozadini lijevo Bogatin (1977 m).



Na donjoj fotografiji se jasnije vide ostaci baraka.



Dolaskom na Bogatinsko sedlo na visinu od oko 1800 metara pogled se naglo širi prema lancu Krnske skupine, koja je ime dobila po najvišem vrhu Krn (2244 m) koji ovdje izrazito strši na desnoj polovici fotografije.



Evo ga Krn približen uz pomoć teleobjektiva. Ispod impozantnih okomitih stijena visine nekoliko stotina metara je Krnsko jezero, koje se iz ovog gledišta ne može vidjeti. U tom ratu točno preko vrha Krna i obližnjih vrhova i grebena je prolazila linija bojišnice. Talijani i austrougarski vojnici borili su se nemilice na visinama od preko 2000 metara nadmorske visine. Po nekim izvorima sadašnji vrh Krna je nekoliko metara niži nego prije tog rata zbog učestalog teškog granatiranja.



Priča o Komni se nastavlja.
fotodean @ 01:20 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 19, 2008
I opet bez mnogo riječi. Nastavak o jeseni na Gomancu.
















fotodean @ 23:56 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, listopad 18, 2008
U ovome postu samo su jesenske fotografije bez mnogo riječi. Mjesto snimanja je golema livada Gomance na hrvatsko-slovenskoj granici. Najbliže naselje joj je Klana.






















Nastavak u idućem postu.
fotodean @ 17:12 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 12, 2008
Još par fotografija Slemena. Kontrast zelenog života i sivih beživotnih stijena.







Pogled sa Slemenove špice je spektakularan. Počevši od surovih stijena Mojstrovke koje nadvisuju špicu, u pravcu kazaljke na satu vidi se Jalovec, greben Ponci preko puta, Planica na izlazu iz doline Tamar koja je vidljiva cijelom duljinom te na kraju Škrlatica i Špik u daljini iza vrhova Robičja prije no što pogled zatvori puni krug. Na donjoj fotografiji je izlaz iz doline Tamar gdje se jasno vidi Planica sa svojom letaonicom i Rateče na polju iza Planice. Na vrhu brda neposredno iznad sela je tromeđa Slovenije, Austrije i Italije.



Ovo je gigantski stjenoviti zid Ponci koji se gotovo okomito izdiže iznad doline. Otprilike na sredini fotografije je put kojim se izravno od doma u Tamaru može do grebena i vrhova. Na tom putu je u prosincu prošle godine u samostalnom zimskom usponu smrtno nastradao delnički alpinist Zehrijad Vikić, vjerojatno zbog lavine. Visinska razlika između grebena i doline, čiji se mali djelić vidi u lijevom donjem kutu fotografije je oko 1100 metara.



U pravcu jugozapada je svakako najatraktivniji vidik sa Slemenove špice. Tu ponosno stoji silni Jalovec sa svojim okomitim stijenama i siparima. Nažalost, vrh je izgleda previsok pa nerijetko o njega zapinju oblaci u prolazu.



I, za kraj, još jedan vidik Jalovca sa Slemena. Gornji dio fotografije nije greškom izbrisan pri uređivanju. Za to su se pobrinuli oblaci.

fotodean @ 01:04 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 8, 2008
Sleme je predio Julijskih Alpi, umirujuća zelena oaza podno surovih sjeverozapadnih stijena Mojstrovke. Nalazi se na visini od oko 800 metara neposredno iznad doline Tamar a završava vrhom Slemenova špica (1911 m) koji poput pramca broda 
strši iznad provalije. Najjednostavniji prilaz je s prijevoja Vršič odakle se uspinje do sedla Vratca uz rub Šitne glave pokraj Mojstrovke. Na donjoj slici se vidi parkiralište kod Erjavčeve koče nešto niže od samog prijevoja. U pozadini je na desno Prednja glava na rubu Prisojnikove kamene gromade a sasvim u daljini Škrlatica u oblacima.




Pogled na Šitnu glavu ( 2087 m) u prvom planu i Malu Mojstrovku (2332 m) sa sedla Vratca



S ovog mjesta vidi se Sleme prvi put. Slemenova špica na sredini fotografije isturena je iznad doline gotovo kilometar ispod nje. U pozadini je masiv Ponci.



Dolina Mala Pišnica kojom povremeno teče istoimeni bujičnjak s puta prema Slemenu. Na izlazu iz doline uz desni rub fotografije je Kranjska Gora.



Ovako izgleda Mala Mojstrovka i njezina sjeverna stijena s puta ka Slemenu. Uz lijevi rub fotografije, na donjem rubu stijena počinje osigurana penjačka Hanzova staza kojom se uz pomoć sajli i klinova stiže gotovo izravno na vrh.



Ovo je Sleme. Travnata visoravan s brojnim malim vrtačama ispunjenima vodom. Put u sredini fotografije vodi na vrh Slemenovu špicu koja gledana s ovoga mjesta sakriva svoju pravu prirodu, rta okomito odrezanih pobočja nad Tamarom.


fotodean @ 22:26 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 24, 2008
Dolina Tamar je slovenska dolina a nalazi se na krajnjem sjeverozapadu ove zemlje, u blizini tromeđe Slovenije, Austrije i Italije. Početak doline je blizu mjesta Rateče, a odmah nakon ulaska u dolinu dolazi se do Planice s njezinim čuvenim skijaškim skakaonicama i letaonicom. Ovdje je na fotografiji letaonica na kojoj je postavljen još uvijek važeći svjetski rekord. Mjesto doskoka Bjoern Einara Romoerena iz Norveške na 239 metara daljine označeno je bijelom pločom pri dnu doskočišta, iznad pojasa bijelog pijeska.

 

Put dolinom nastavlja se cestom ka jugu.



Put prolazi podno strmih obronaka okolnih planina. Ovo je Ciprnik s ogoljelom stranom, posljedicom klizišta.



Tu se vidi niz vrhova koji sa istočne strane zatvaraju dolinu.
 


Nedvojbeno najmarkantnija točka oko Tamara koja snažno privlači pogled je Jalovec (2645 metara). Neposredno pod njegovim sjevernim stijenama se sastaju stjenoviti zidovi s istočne i zapadne strane doline.   



Ovdje je Jalovec čiji je vrh prekrio oblak s planinarskim domom Tamar na visini od 1100 metara u prvom planu.



Još jedna slika Jalovca. U sredini fotografije je Jalovški ozebnik, strmi klanac kojim je ljeti zabranjeno kretanje zbog učestalog padanja kamenja.



Dolinu sa jugoistočne strane uokviruje masiv Mojstrovke poput ogromnog okomitog zida.


Malo iznad doma, uz put prema Slemenu i Vršiču je slap Črne vode.



A u neposrednoj blizini doma je izvor Nadiža visoko u stijeni. Voda ovdje odmah ponire a ponovno izviruje između Rateča i Kranjske Gore na predjelu Zelenci kao Sava Dolinka.
 


fotodean @ 00:05 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, rujan 8, 2008
Podno najvišeg cestovnog prijevoja na Učki, Poklona (922 metra nadmorske visine) je područje prostranih livada a na njihovu sjeverozapadnom rubu je građevina i danas poznata kao Inin hotel. Ovaj objekt uredila je INA kao svoje odmaralište pred tridesetak godina. Djelovao je i kao hotel sa 72 kreveta u 27 soba. Ovdje su se pripremale brojne sportske ekipe, zahvaljujući sportskim terenima oko objekta, miru i čistom zraku kakav osigurava ovolika nadmorska visina.



Pogled na livade ispred objekta. Najviši vrh Učke, Vojak, je negdje oko sredine gornjeg dijela fotografije, iza grebena. Na samom desnom rubu fotografije je vidljiv krov jedne od kuća na Poklonu.



Prekrasne šume oko cestovnog prilaza objektu.



No, prije petnaestak godina INA je digla ruke od objekta. Vlasništvo, unajmljivanje ili samo raspolaganje prelazilo je iz ruku u ruke, objekt je sve češće bio zatvoren pa je počeo polako propadati, kao i okolni sportski tereni.



Igralište za rukomet ili mali nogomet, za košarku, dva teniska terena služila su izletnicima još neko vrijeme i nakon potpunog prestanka rada objekta. Sve dok nije vlasništvo nad objektom preuzela tko zna iz kojeg razloga građevinska tvrtka "Vladimir Gortan" iz Pazina. S teniskih terena uklonjeni su stupići za držanje mreže na koje su igrači tenisa postavljali svoje mreže čime je posve onemogućeno igranje, skinute su table na igralištu za košarku, samo se metalni golovi još drže. Na stolove za stolni tenis nabacana je zemlja samo da nitko ne može te stolove koristiti.



Postignuto je to da je objekt već godinama zatvoren bez vidljive perspektive i nikome ne služi već se raspada. Sportska igrališta su prazna, livade oko objekta također. Ne samo da se nitko ne trudi dovesti izletnike i planinare na ovu, jednu od najljepših lokacija na Učki već otvoreno priječi pristup, kako se vidi na nekoliko donjih fotografija.

 
        

        

Ova posljednja fotografija možda je najinteresantija u svoj ovoj žalosti. Jedina osoba koja se kreće unutar i oko objekta čuvar je koji neobično sliči na portret prilijepljen na prozor u prizemlju okrenut ka ulazu. Isti prozor može se vidjeti iznad brklje na gornjoj fotografiji gdje piše "Hotel zatvoren". Pretpostavljam da ovaj papirnati čuvar treba zavarati moguće zalutale prolaznike koji bi unatoč upozorenjima poželjeli prošetati okolicom zgrade, u vrijeme dok izvornik spava ili je odsutan.

   
fotodean @ 00:10 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, rujan 6, 2008
Bijele stijene područje su u Gorskom kotaru koje se sastoji od kamenih gromada koje izviruju iz crnogorične šume. Ti kameni kompleksi razbacani su bez vidljiva reda a odvojeni su međusobno dubokim dolovima i ponikvama. Među vršnim stijenama nalaze se karakteristični "vrtovi", zaravnjene površine obrasle biljkama a opkoljene gotovo okomitim stijenama. Za kretanje ovim područjem bitno je slijediti planinarske markacije jer je orijentacija izvan staza među stijenama i ponikvama gotovo nemoguća.



Bijele stijene su prilično udaljene od svih okolnih naselja te ih odlikuje iskonski dojam divljine. Pretpostavlja se da ovdje ima mjesta na kojima još nije bio čovjek. U blizini su i Samarske stijene, još divljije područje.



Na ovim fotografijama su vidici s najviše točke Bijelih stijena (1334 metra), skupine kamenih blokova visine nekoliko desetaka metara.



Na sljedećim fotografijama dijelovi su markiranog puta kroz Bijele stijene











A ovo je tamošnja planinarska kuća. Ako nije otvorena, planinari mogu prenoćiti u obližnjem planinarskom skloništu.



Na fotografiji niže vidi se put ka najvišem vrhu Bijelih stijena osiguran sajlama i klinovima.



A ovo je jedan od najpoznatijih vidika ovog područja te ujedno svojevrsni zaštitni znak Bijelih stijena



I za kraj jedan moj doživljaj s Bijelih stijena. Jedne subote ujutro krenuo sam sam u Bijele stijene. Ovdje vikendima, ako je lijepo vrijeme, bude planinara i izletnika ali sam tada ja krenuo prerano pa osim mene nije bilo nikoga na ovom području.  Skočivši s jedne okomite stijene u "vrt", jedan od onih o kojima sam pisao gore, među travom visokom do koljena neposredno preda mnom primijetio sam da se nešto trkom udaljava od mene. Napregnuo sam pogled i ugledao dva medvjedića. Na točki prema kojoj su jurili, desetak metara od mene, iz trave je izronila glava i ramena krupne medvjedice koja me fiksirala pogledom. Situacija kao iz udžbenika o opasnostima od medvjeda u prirodi. Jedini splet okolnosti kojeg će i najveći zagovornici teze o tome kako medvjed gotovo nikad neće neizazvan napasti čovjeka (među kojima sam i ja) proglasiti realno opasnim. Ona, dvojica mališana i ja na zaravnjenom travnatom platou okruženi okomitim ili vrlo strmim stijenama. Dao sam joj vremena da uvidi da nisam opasan, izbjegavao sam izravni pogled oči u oči i čekao rasplet. Na sreću, brundajući se okrenula i udaljila s veselim dvojcem prema drugoj strani "vrta".

Prema tome, oprez u ovom kraju nije naodmet, naročito za usamljene ili vrlo tihe planinare u društvu. No, vrijednost ovog krajolika višestruko nadrasta mogući strah pa je posjet Bijelim i Samarskim stijenama veoma preporučljiv. 
fotodean @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Arhiva
« » lip 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
54175
Index.hr
Nema zapisa.